Stažno ronjenje na Krku

Na skupštini održanoj 25. travnja dogovorili smo odlazak na Krk. Točnije na Johannov poziv za smještaj u Pinezićima organizirali smo sve ostalo. Ronjenje iz Punta sa starim frandovima koji akvatorij krka, Cresa, Plavnika i Prvića poznaju kao svoj džep. Prva grupa zaputila se prema Pinezićima već u petak 27. travnja kako ne bi gubili jutro na putovanje u rane jutarnje sate u subotu. Po dolasku kod Johanna u prve tri minute vatrica za roštilj je već gorjela, a stol za klopu je postavljen nakon podizanja šatora koji zapravo nisu baš niti bili potrebni, ali eto, malo smo trenirali i kampiranje koje će nam uskoro trebati.
U suboti smo se ukrcali na brod i obavili dva uspješna zarona na Cresu-Celezine i na Plavniku-Cave. Između zarona okrijepili smo se savršeno pečenom ribom i vinčekom. Po povratku u Punat navratili smo do obližnje trgovine kako bismo obnovili zalihe, a dolaskom u Pineziće ponovno upalili roštilj koji je ovaj puta  bio nešto obilniji jer su nam se priključili i frendovi iz RK "Roniti se mora".
U nedjelju smo s nestrpljenjem dočekali našu ekipu koja se dokotrljala iz Zagreba, a dan ranije nisu mogli doći zbog hrpe obveza (posao, krstitke, pričesti...). Naš je broj sada narastao na osamnaest, ali brod je bio zaista odličan i nije bilo baš nikakve gužve iako nas je ukupno ronilo dvadesetak uključujući i članove RK RSM. Ovaj puta krenuli smo prema Prviću. Prva pozicija Fratar. Sika i zid. Podijelili smo se prema kategorijama i zaronili u malo još uvijek hladno more (12-13 stupnjeva Celzijusa). Nakon prvog zarona ponovno obilni ručak, ali ovaj puta pojačan i s mesinom (na svu sreču nekih članova koji ne jedu ništa iz mora :-)). Iako bi nakon obilnog obroka bilo najljepše malo zaleći na ugodnom proljetnom suncu, brzo smo stigli do druge pozicije. Poznati Tunel na Prviću. A tko bi ga propustio!? Opet podijeljeni u grupe po kategorijama odradili smo klasično ronjenje na Tunelu. Ulazak na 16m, izlaz na 9m i udesno uza zid s gorgonijama i mnoštvom šparića i crneja. Iako je bilo nešto kurenta, a vidljivost nije bila idealna, ronjenje na Tunelu je uvijek spektakularno. Naročito za ronioce koji su prvi puta na ovoj lokaciji. Povratkom u Punat vratili smo se ponovno u stvarnost, ali niti to nije bio problem jer su prethodili prvomajski praznici. Dva dana opuštanja i ronjenja u dobroj atnosferi i dobrom društvu uz hrpu zabave svima su nam dobro došli, a još jednom hvala našem Johannu za smještaj. (dd)