PROBLEMI S UŠIMA TIJEKOM RONJENJA

Listajući ronilačku literaturu naišla sam na poglavlje o bolestima
ušiju, točnije bolestima zvukovoda i srednjeg uha te unutrašnjeg uha,
uzrokovanih povišenim pritiskom pri ronjenju.
Sve te informacije, što nove, što već usvojene potaknule su me na
razmišljanje. Koliko smo mi ronioci svjesni problema do kojih može
doći ako zanemarujemo bol u ušima? Ja priznajem da nikad o tome nisam
previše razmišljala. Uvijek su tu bile neke bitnije stvari. Vi ste
možda savjesniji pa će vam ovaj članak možda biti ponavljanje gradiva,
a možda saznate i nešto novo. Kako god bilo odlučih s vama podijeliti
moja nova/stara saznanja.
Anatomija uha ide ovako nekako: ušna školjka iliti vanjsko uho onaj je
dio uha na koji će se narednih mjeseci naslanjati Ray Ban-ke. Ona se
nastavlja u zvukovod (ušni kanal) kojeg zatvara bubnjić. Iza bubnjića
započinje koštana šupljina obložena sluznicom i ispunjena zrakom, koja
prema ždrijelu prelazi u Eustahijevu tubu. Unutrašnje je uho
najkompleksniji dio uha. Ispunjen je endolimfom i odgovoran za
ravnotežu.
Prije početka ronilačke sezone trebali bi se prisjetiti kakva je bila
˝kopnena sezona˝. Jesu li temperature ispod ništice rezultirale jačim
upalama sinusa, upalama pluća, grla, uha?? Je li možda neki dobar
koncert oštetio naše bubnjiće? Ako je, da li smo to sve pravilno
sanirali, tj. da li je obavljen kontrolni pregled nakon primjene
terapije? Samo za primjer dati ću da zaostali sekret ili neka akutna
upala u Eustahijevoj tubi mogu otežati ili čak onemogućiti
izjednačavanje pritiska. Također, prekomjerno stvaranje cerumena koji
u doticaju s vodom bubri, može stvoriti ˝čep˝ u zvukovodu te pokvariti
planirani zaron. Naravno da ne treba nepotrebno paničariti i
strahovati. Ronioci bi trebali biti svjesni svih opasnosti, što većih,
što manjih koje taj sport nosi, ali također uvijek sagledati situaciju
realno i odgovorno prema sebi i drugima. Prema tome, u slučaju da je
bilo navedenih slučaja, nije naodmet o tome prodiskutirati sa svojim
liječnikom opće prakse.
No čak i da sve zanemarimo, naše tijelo će nam prilikom zarona
signalizirati kada tlak počne pritiskati bubnjić. Bol se javlja pri
razlici pritisaka (zvukovod-srednje uho) od 1/16 bara.
Zanemarivanje te boli i nastavak zarona u dubinu može rezultirati
brojnim stanjima. Neću ih sve navoditi jer, vjerovali ili ne, ima ih
podosta. Primarni problem je u većini slučajeva puknuće bubnjića.
Rupturu prati intenzivna bol, koja u ronioca može izazvati
nesvjesticu. Nesvjestica u ronjenju nije poželjna (blago rečeno).
Također, u nekim slučajevima, voda počinje prodirati kroz napukli
bubnjić te nadražuje osjetljive kanale unutrašnjeg uha. Posljedica je
gubitak orijentacije u prostoru, povraćanje, vrtoglavica. Opa, not
good!
Spomenula bih i jedan ˝obrnuti˝ problem. U slučaju nošenja gumene
kapuljače koja čvrsto priliježe uz uho ili čepića za uši, u zvukovodu
dolazi do relativnog podtlaka u odnosu na srednje uho. Bubnjić se tada
izvrće prema van te se na njemu javljaju krvlju podliveni mjehurići.
Preventiva bi u oba slučaja bila briga o svom zdravlju kao i
kontrolirani uron. To bi, kao što znamo, značilo da pravovremeno
izjednačavamo tlak u ušima. Pri pojavi boli, nakratko se zaustaviti
(prekinuti zaranjanje) te žvakanjem ili gutanjem izjednačiti pritisak.
U slučaju da nema poboljšanja preporučuje se metoda gutanja sa
začepljenim nosom te u krajnjem slučaju puhanje kroz nos zatvorenih
usta i nosnica (Valsalvi manevar). Nikako ne povećavati dubinu dok
postoji bol u ušima, već po potrebi smanjiti istu. Onaj poznati ˝klik˝
i nestanak boli znak su da možemo nastaviti s uronom. Ovako napisano
možda djeluje komplicirano, ali svi znamo da je to zbilja čas posla.
Nakon što zaronimo dublje od 10m više neće biti potrebe za čestom
regulacijom pritiska u ušima. Pri izronu dovoljno je da se držimo
pravila o brzini izrona manjoj od 9m/min i sve bi trebalo proći bez
problema.
Uši su mali organ, ali vrlo osjetljiv i vrlo važan pa ih nemojmo
zanemarivati. Sve napisano se više manje uči već u prvim koracima
ronilačke karijere, no ponavljanje je majka znanja i uvijek je bolje
spriječiti nego liječiti.

M.B.